NAGRAĐENI LITERARNI RADOVI

                                                ZABORAVLJENI GRAD-VALETIN

Veletin je kažu grad Hercega Stjepana. Nalazi se u Bjelimićima, tačnije nalazi se pored rijeke Neretve i iznad današnjeg zaseoka Ocrkavlje. Veletinom se danas naziva jedno uzvišenje koje se izdiglo i nadvisilo ostala uzvišenja u neposrednoj blizini rijeke. Teško se popeti do vrha. Staza uska, krivudava. Na vrhu dovoljno prostora za kulu, ali ostala samo razvalina. Kule nema. Zub vremena i ljudska nemarnost razorili su gotovo sve. Tu je samo u kamen uklesana stolica na kojoj je nekada sjedio moćni Herceg. Stolica i otisci stopala okrenuti ka sjeveroistoku odakle je Herceg i očekivao svoje progonitelje. Velentin, grad-gradina ili kako god da ga zovete, nije bio samo ovo uzvišenje. Veletin je nekada ličio na pravougaonik. Imao je jedan veći prostor, livade koje blago padaju ka rijeci Neretvi. Grad se zbog svog položaja lahko mogao braniti. Sa zapadne strane niko nije mogao savladati neprohodne strme litice koje idu od vrha brda Veletina do Neretve. Sa južne strane je rijeka Neretva koja je na tom mjestu najveći dio godine nesavladiva prepreka. Sa istočne strane je susjedno uzvišenje Ključ. On je niži od Veletina, ali mi je dosta sličan. Njegove strme litice ne dozvoljavaju prolaz sa te strane, od vrha do rijeke Neretve. Problem je bila jedino sjeverna strana. Udaljenost Ključa i Veletina je oko stotinjak metara.Na ovom pravcu Herceg je podigao dva paralelna i visoka zida, debela, kamena. Na svaka dva koraka na vanjskom zidu bile su otvori-puškarnice.

I danas postoji taj veletinski „kineski“ zid. Polovina zida i to ona od Ključa je porušena. Oborili su ga mještani jer im je smetao da sakupe i privuku sijeno iz nekada uokvirene države-grada. Tim istim strmim livadama se, vjerovatno, šetala Hercegova žena Jelena ili, možda, i sama Cecilija, ljepotica iz Firence i druga žena hercega Stjepana. Druga polovina zida i danas odolijeva vremenu, gromu i oluji. Gledam i mislim: koliko li je samo ljudskih radosti i koliko tuge uzidano u ovaj zid? Koliko je suza proliveno ovdje? Šta bi nam taj prkosni, veletinski zid ispričao kad bi znao da priča ili kad bi mi nemušti jezik razumjeli? Koliko bismo priča čuli o strahu i patnji, o borbi na život i smrt? Koliko bismo čuli o prestravljenim pogledima i smrtnim krikovima u ovoj divljini? Koliko je samo zveketa sablji, krvi, konjskih hrzaja i smrti vidio ovaj zid? Danas toga više nema. Danas ovdje vlada potpuni mir. Gotovo niko više i ne zna da je Veletin nekada bio grad. Niko ne zna da su tuda promicali živi ljudi, žene i djeca. Da su se radovali i da su strahovali. Da su ljudi na tom istom veletinskom-kineskom zidu kidisali jedan na drugoga boreći se na život ili smrt. A zašto? Zašto su se tako bjesomučno ubijali? Koja to sila tjera čovjeka da ubija i zašto? Šta je to na Veletinu trebalo osvojiti? Zar svi mi nemamo isti strah od smrti,isto umiranje i istu bol?

Ljudi u ovom kraju pričaju da je Herceg kada je htio da napusti Veletin, napunio jedan top dukatima. Top su trebale ponijeti sluge, ali je on bio pretežak pa su ga stavili u obližnjem potoku Pačkovac. Legenda dalje kaže da je top mnogo kasnije vidjela neka djevojka sirotica, ali ga nije mogla pomaknuti. Otišla je da potraži pomoć u selu. Kad se nešto kasnije vratila, topa više nije bilo na istom mjestu. Niko ga više od tada nije vidio.

Mladi i naslijeđe (federalni nivo takmičenja)

DRUGA NAGRADA ZA DOKUMENTARNI TESKT

učenik: Nijaz Kurtović, VIII OŠ „Glavatičevo“ 

            PŠ Odžaci(Bjelimići); nastavnik: Ismet Pozder