Jedan pogled na hisrorijat Glavatičeva i Bjelimića

 

Odakle naziv Glavatičevo, Župa i Bjelimići i još ponešto... 

                 Glavatičevo je mjesto koje se nalazi na jugoistočnom dijelu općine Konjic, nedaleko od Boračkog jezera. Kroz Glavatičevo protječe rijeka Neretva. Glavatičevo u ovom kraju zovu Župa. Naziv ovog mjesta u dalekoj prošlosti ima veze sa jednim uzvišenjem pored Neretve. To uzvišenje naziva se Kom. Kom bio je nekada davno bio srednjvjekovni grad. Prvi pisani spomenik o Komu potiče iz XII stoljeća . U svom čuvenom “Ljetopisu” pop Dukljanin piše da je kralj Predim razdijelio državu četvorici svojih sinova. Najmlađi Svevlad dobio je Podgorje, kome je, između ostalih, pripadala i Komska županija.

Od XII stoljeća do početka XIV stoljeća  brojni su dokumenti o velikaškoj porodici Sankovića, čije je sjedište bilo u Biskupu nedaleko od Glavatičeva Stankovići su tu imali i  porodičnu grobnicu. Ta grobnica je sačuvana sve do danas. Sankovići su kasnije preselili u mjesto Zaborane. Ovo mjesto se nalazi u Nevesinjskom kraju. U srednjem vijeku Sankovići su bili jedna od najuglednijih velikaških porodica bosanske države. Iako su im dvori bili u Zaboranima, Komska župa je bila jedno od njihovih glavni posjeda. Pored zemljoradnje i stočarstva, u komskoj župi je bilo veoma razvijeno rudarstvo. Rudokopi su se nalazili na Kuli, te u Razićima i Dudlama. Stanovništvo se takođe bavilo pčelarstvom, lovom i ribolovom. Pojedina sela imala su zadatak da Sankoviće obezbjeđuju medom, ribom, divljači i slično. Pretpostavlja se da su i sela u ovom kraju dobila ime po tome. Selo Ribari dobilo naziv po tome što su njihovi žitelji lovili ribu za svoje gospodare. Po jednoj legendi i Galavatičevo je dobilo naziv po ribi glavatici, koje je u to doba bilo, a i danas je ima, u izobilju u Neretvi. U XII stoljeću sagrađena je i crkva u selu Razići, na desnoj obali Neretve. Oko crkve stanovnici Komske župe kroz vijekove su razvijali bogat religiozni život. Njegovani su običaji: klanje pijevaca, sipanje žita i slično. Žrtvovanje pijevca bio je veoma rasprostranjen običaj, pa je nekoliko mjesta po tome dobilo i naziv; Pjevčeva glavica, Pjevnik. Pored crkve se nalazilo groblje. Kako je stanovništvo mahom bilo bogumilsko, na grobove su postavljani stećci. Komska župa, odnosno područje sadašnjeg Glavatičeva u to vrijeme bila je veoma važna putna raskrsnica. Za obezbjeđenje prelaza preko Neretve kod Glavatičeva podignuta je utvrda Gradac, koji je nekada bio i općina. U Komskoj župi se tada mnogo trgovalo. U tome su prednjačili Dubrovčani. Vojvoda Radič Sanković je 1391. godine izdao Povelju Dubrovčanima da mogu trgovati po njegovoj teritoriji, uključujući tu i Komsku župu. Da su oni i trgovali, ne treba sumnjati, jer je pri istraživanju grada Koma pronađen jedan dubrovački groš. U Komu je nekada čak radiala i carinarnica. U jednom dokumentu iz 1381. godine pominje se carinjenje robe u ovom kraju. Krajem XIV stoljeća Kom se i dalje pominje kao Župa. To je bila rijetkost, jer su ostali velikaški posjedi tada nazivani kneževinama. Zato je područje Koma nazvano prosto Župom. Taj naziv sačuvan je sve do danas.

                Naziv Bjelimići u ovom kraju povezuje se sa bijelim snježnim pokrivačem. Naime, Bjelimići (ili bar centralni dio Bjelimića, Odžaci) nalaze se na nadmorskoj visini od 1000 metara. Snježni pokrivač ovdje bi prvo zaogrnuo zemlju u bijelo. Postoje i drugačije teorije nastanka naziva Bjelimići. Ovdje svakako treba napomenuti neobično ime sela Argud. Naziv tog sela može se, sigurno, dovesti u vezu sa Argentinom i riječju argentum iliti srebrom. Pretpostavlja se da je ispod obljižnjeg uzvišenja Argudac bio rudnik srebra. Da je to bilo tako, govori oveći otvor(rupa) u ovom brdu, uokolo razbacani dijelovi zemljenog posuđa i mnoštvo kostiju(ko zna kakvog porijekla). Dobar dio toponima u bjelimićkom kraju ima vjerovatno i  slavensko porijeklo. Takvi su Vraca, Stolac, Glasinac i sl. Mnoštvo je stećaka i u Župi i u Bjelimićima. Oni , svakako govore o dalekoj i burnoj prošlosti ovoga kraja.